Klimatske promjene: Kako se evropski kampovi prilagođavaju novoj poslovnoj realnosti
Izvor: Camping Business
Klimatske promjene postaju sve značajniji operativni izazov za evropski kamping sektor. Šumski požari, intenzivne padavine, poplave i produženi periodi vrućine i suše stvaraju sve veći pritisak na turističke destinacije, infrastrukturu i prirodno okruženje od kojeg turizam na otvorenom direktno zavisi.
Ljeto i rana jesen 2026. godine dodatno su ukazali na ove izazove. Ekstremne temperature i dugotrajni toplotni talasi pogodili su veliki dio Evrope, dok su šumski požari doveli do evakuacije kampova u pojedinim djelovima južne Evrope. Intenzivne padavine i poplave izazvale su dodatne probleme: u oktobru je oko 2.000 ljudi evakuisano iz sedam kampova u Španiji, nakon što su obilne kiše izazvale ozbiljne poplave na istoku zemlje. Ranije tokom sezone, nevrijeme je oštetilo i kamping objekte u Italiji.

Ovi pojedinačni događaji sami po sebi ne predstavljaju dokaz direktne povezanosti sa klimatskim promjenama. Ipak, jasno pokazuju kakve posljedice ekstremni vremenski događaji mogu imati po bezbjednost kampova i kontinuitet njihovog poslovanja. Camping Business je izvještavao o opasnosti od šumskih požara širom južne Evrope, kao i o uticaju ekstremnih vremenskih prilika na evropske kampove.
Izazov, međutim, prevazilazi samo reagovanje u vanrednim situacijama. Potrebno je preispitati način projektovanja kampova, upravljanja vegetacijom, kretanja vode kroz teren i načina na koji otvoreni prostori mogu ostati funkcionalni i prijatni tokom perioda ekstremnih vrućina.
Klima je sastavni dio kamping proizvoda
Za razliku od mnogih drugih oblika smještaja, kampovi direktno zavise od okruženja u kojem se nalaze. Gosti spavaju, jedu i veliki dio odmora provode na otvorenom. Drveće, travnjaci, zemljište i voda nijesu samo dio pejzaža, već predstavljaju sastavni dio iskustva koje kamp pruža posjetiocima.
Kada temperature rastu, parcele i zajednički prostori izloženi suncu mogu postati manje prijatni za boravak. Tokom intenzivnih padavina, drenažni sistemi mogu imati problema sa prihvatanjem velike količine vode. Tokom produženih sušnih perioda, vegetacija može propadati, vodni resursi mogu biti pod sve većim pritiskom, a upravljanje zelenim površinama postaje složenije.
Na lokacijama izloženim riziku od šumskih požara, vegetacija i okolni pejzaž postaju i pitanje bezbjednosti.
Klimatski uslovi mogu uticati i na turističku potražnju. Prema analizi PiNCAMP-a o kamping sezoni 2026. godine, podaci o rezervacijama ukazuju na rastuće interesovanje za svježije destinacije u sjevernoj Evropi, kao i na veću zainteresovanost gostiju za putovanja tokom proljeća i jeseni.
Ovaj trend pokazuje da klima postaje sve važnija ne samo za upravljanje kampovima već i za odluke gostiju o tome gdje i kada će provesti odmor.
To, naravno, ne znači da se svaki kamp suočava sa istim rizicima niti da svi operateri treba da primjenjuju ista rješenja. Lokalni uslovi su presudni. Kamp okružen šumom u centralnoj Španiji ima potpuno drugačije prioritete od objekta smještenog na pjeskovitom i nagnutom terenu u Holandiji ili mediteranskog rizorta koji se suočava sa vrelim i sušnim ljetima.
Tri studije slučaja predstavljene na Hrvatskom kongresu kampinga
Ovi izazovi bili su u centru izlaganja Paola Galvanija, pod nazivom „Climate Change in Action: European Campsites Best Practices“ („Klimatske promjene na djelu: najbolje prakse evropskih kampova“), održanog tokom 20. Hrvatskog kongresa kampinga, koji je organizovan u Termama Tuhelj u Hrvatskoj od 19. do 21. oktobra 2026. godine.
Predstavljena su tri kampa smještena u različitim evropskim sredinama, od kojih se svaki suočava sa drugačijim problemom.

U Španiji, Monte Holiday radi na smanjenju rizika od šumskih požara kroz upravljanje pejzažom, selektivnu kontrolu vegetacije i pripremu za vanredne situacije.
U Holandiji je Lemeler Esch redizajnirao pojedine djelove kampa kako bi poboljšao zadržavanje vode i smanjio posljedice intenzivnih padavina i visokih temperatura.
Na francuskoj mediteranskoj obali, Les Sablons prilagođava svoje otvorene prostore toplijim i sušnijim ljetima, kroz stvaranje dodatnih zona sa hladovinom, izbor biljnih vrsta prilagođenih klimi i izmjene u organizaciji svakodnevnih aktivnosti.
Ova tri primjera pokazuju zašto ne postoji jedan univerzalni model klimatskog prilagođavanja za cijeli sektor. Svaka mjera mora odgovarati lokalnim uslovima, uzimajući u obzir konfiguraciju terena, dostupnost vode, vegetaciju i specifične rizike određene destinacije.
Prilagođavanje počinje poznavanjem lokacije
Tri projekta koriste različite metode, ali imaju istu polaznu tačku: prije nego što se odluči koje mjere treba preduzeti, upravljač kampa mora razumjeti način na koji kamp funkcioniše u okviru svog prirodnog okruženja.
Kod prevencije požara, potrebno je analizirati vegetaciju, količinu zapaljivog materijala, pristupne puteve i procedure za vanredne situacije.
Kod intenzivnih padavina, važno je utvrditi odakle voda dolazi, kako se kreće kroz lokaciju i gdje se može bezbjedno zadržati.
Za prilagođavanje visokim temperaturama, potrebno je identifikovati najizloženije djelove kampa, utvrditi gdje je hladovina najpotrebnija i izabrati biljke koje mogu opstati u lokalnim klimatskim uslovima.
Ovakve procjene ne zahtijevaju nužno velika početna ulaganja. Prvi koraci mogu obuhvatiti reviziju načina održavanja, provjeru planova za vanredne situacije, mapiranje kretanja vode nakon obilnih padavina ili određivanje zona u kojima gosti najviše osjećaju posljedice vrućine.
Druge mjere mogu zahtijevati stručne konsultacije, promjene u rasporedu prostora ili saradnju sa vlasnicima susjednih parcela.
Važno je i da se ova tri primjera ne posmatraju kao univerzalni modeli. Efikasnost i primjenjivost svake mjere zavise od konfiguracije terena, klime, vodnih resursa, vegetacije i lokalnih propisa. Rješenja koja funkcionišu u jednom okruženju mogu zahtijevati značajne izmjene da bi bila primjenjiva na drugom mjestu.

Od ekoloških principa do operativnih odluka
O klimatskom prilagođavanju često se govori uopšteno, ali uprava kampova mora donositi veoma konkretne odluke: gdje intervenisati, koje prioritete postaviti, kako dugoročno održavati uvedene mjere i kako provjeriti njihovu efikasnost.
U narednim člancima Camping Business će detaljnije analizirati svaki od ova tri slučaja, uključujući sprovedene mjere, odluke koje su dovele do njihove primjene i iskustva koja drugi upravljači kampova mogu razmotriti i prilagoditi sopstvenim uslovima.
Cilj nije pronalaženje jednog rješenja koje bi odgovaralo cijelom kamping sektoru, već pokazivanje kako prilagođavanje klimatskim promjenama može postati sastavni dio projektovanja, održavanja i svakodnevnog upravljanja kampom.
Otpornost ne znači uklanjanje svih rizika, već promjenu načina na koji kamp funkcioniše.


